“Zašto je naša prošlost toliko neizvjesna? Na drugačiji način nego budućnost, i prošlost se u određenom smislu pokazuje kao nepredvidljiva i neuhvatljiva, mijenjajući se i prelivajući neprekidno, u zavisnosti od potreba sadašnjice. Po čemu se prošlost razlikuje od povijesti, povijest od istorije, a istorija od nasljeđa? Nestabilni nad ovim konceptualnim rasjedima, i uglavnom nesvjesni njihove ozbiljnosti, upadamo u njih kao u klopke, bilo da je riječ o zamkama istorijskog revizionizma ili onima vezanim za muzealizaciju, mumifikaciju i komodifikaciju kulturnog nasljeđa. Razgovori ovogodišnjeg izdanja Pjace od filozofa biće centrirani oko vremenitosti – temeljne odrednice i strukture ljudskog postojanja i načinima na koje možemo koncipirati vlastitu i kolektivnu povijesnost. 
U panel-diskusiji govorićemo o prošlosti kao dinamičnoj i nesigurnoj pretpostavci – kako sadašnjosti, tako i budućnosti – o „ekspanziji sjećanja“ i rizicima koje nabujale selektivne i nerefleksivne re-interpretacije prošlosti mogu imati za zajednice njima oblikovane. Ovo nameće pitanje o odnosu između istorije i sjećanja –  jesu li to segmenti jedinstvenog procesa ili raznorodne, pa čak i suprotstavljene strukture? Bezmalo deceniju dugo divljačko ratovanje na prostorima koji su se nekada zvali jugoslovenskim bilo je nemoguće bez pretvaranja prošlosti u oružje i pretapanja njenih reinterpretacija u olovo. Jesu li nam instrumentalizacije kolektivnih sjećanja kidnapovale budućnost i da li prezasićenost prošlošću zapravo onemogućava njeno odgovorno i autentično promišljanje? I danas, više od tri decenije kasnije, politička monetizacija prošlosti ne gubi na snazi, hipnotičkoj uvjerljivosti ili kapacitetu za mobilizaciju mržnje i nasilja. Ima li održive budućnosti bez načelnog konsenzusa o statusu, značenju i značaju prošlosti; na koji način njene nepomirljive vizije održavaju živim sadašnje konflikte i (p)ostaju tvornice resentimana kojim se tovi topovsko meso?”
Paula Petričević