Dana 22. juna 1624. godine, flota od petnaestak galija sa oko dvije hiljade berberskih gusara iz Tunisa i Alžira uplovila je u Boku Kotorsku, prošavši pored Herceg Novog, tada pod otomanskom kontrolom, i krenula prema Perastu koji je zajedno s Kotorom bio sastavni dio Mletačke Republike. U večernjim satima, gusari su napali Perast koji je bio bez dovoljno branitelja, jer su mnogi muškarci bili na moru. Poharali su grad, pljačkajući kuće, crkve i otimajući stanovništvo, uključujući djecu, žene i starce, i ostavljajući za sobom razaranje i 415 otetih duša. Uprkos velikim gubicima, Peraštani se nijesu predali: odbili su da napuste svoje domove i nastojali da povrate otete, dokazavši svoju otpornost i hrabrost u teškim vremenima koja su uslijedila. Ukupna šteta pohare procijenjena je na preko sto hiljada dukata, a napor da se oslobodi oteto stanovništvo uključivao je direktne otkupe, diplomatske napore i prodaju imovine. Uprkos svemu, Perast je uspio opstati i nastaviti borbu protiv gusara i otomanske dominacije, dokazavši svoju snažnu volju i otpornost. Obilježavanje 400-godišnjice Velike pohare Perasta, događaja koji je duboko uticao na istoriju i duh ovog jadranskog dragulja, potvrđuje želju mještana i lokalnih institucija da se dodatno osvijetle i interpretiraju okolnosti događaja i njegove posljedice, i istraže ključni faktori koji su Perastu omogućili oporavak i razvoj.

„Opet je preda mnom Boka…. mora biti da je jedna od žudnji, kao snoviđenje, prolazila kroz srca četristo Peraštana kada su davne 1624. godine odvedeni u ropstvo… Priviknuti na sudbinu moreplovaca da stalno odlaze i vraćaju se, s okom prikovanim za nebo koje se baš uvijek poslije nevere vrati danu i životu sunce, sigurno su se, ipak, nadali svom povratku u Perast… 400 godina sjećanja na tragičan događaj bilo bi očekivano ishodište za kreiranje muzičkog programa punog sjete, žala i nostalgije… da nije riječ o prostoru koji je iznjedrio ljude koji već mnogo duže, povezani barkama i zajedničkom dužnošću, uporno potapaju kamenje obnavljajući ostrvo Gospe od Škrpjela. Snažna želja za ostankom i opstankom Peraštana bila je inspiracija da se muzikom nasluti kroz kakva su osjećanja oni morali proći tokom proteklih vjekova. Mnogostruke ravni večerašnjeg događaja izmještene su u metaprostor u kome se susreću prošlost, sadašnjost i budućnost. Taj metaprostor obojen je muzikom svih onih u kojih se sloboda slavi i vjernost ljubavi zna…“

Dragana Jovanović